13/3/2016 Mladom naučniku potrebna pomoć!!!Miloš (30) je u žižu javnosti dospeo kada je Miljko Ristić, koordinator za transplantaciju i bivši direktor Kliničkog centra Srbije (KCS), javno pozvao da se obustavi akcija prikupljanja pomoći za mladića, uz tvrdnju da on nije kandidat za transplantaciju i da može sasvim normalno da živi.
Miloš i njegova majka Nada otputovali su 27. januara u Beč kako bi čuli drugo mišljenje. Međutim, čim je primljen u AKH kliniku, Milošu je stalo srce. - U dva dana to se desilo još tri puta. Neverovatno je da gledate svoje dete kako se bori za život, a u Srbiji su mu rekli da može normalno da živi - priča za “Blic” Nada Nikolić. Miloš je u Beču bio hospitalizovan od 27. januara do 5. februara. U njihovom izveštaju, u koji je “Blic” imao uvid, piše da ima veliku potrebu za srčanom transplantacijom. Oni su ga 28. januara stavili na listu za transplantaciju, ali je ubrzo sa nje skinut jer, kako je navedeno, “sa srpskim državljanstvom listing preko Eurotransplanta nije moguć”. - Doktorima u Beču potrebna je garancija Ministarstva zdravlja Srbije i KCS da će neko platiti celokupan tretman. KCS-u je poslata sva Miloševa dokumentacija, ali oni nisu želeli da daju garanciju - kaže Nada i dodaje da lekari u Beču nisu sigurni da li bi Miloš izdržao put do Srbije. IZVOR:BLIC.RS Četvorogodišnjem Ivanu Filipčevu iz Bečeja, koji boluje od cerebralne paralize, potrebna je pomoć kako bi mogao da prikupi 2.500 evra za lečenje u Slovačkoj. Ivan i njegova braća blizanci pre četiri i po godine rođeni su prevremeno, u sedmom mesecu trudnoće. Ivan je imao samo 920 grama, a njegova braća Filip 1.050 i Vanja 1.060 grama. Vanja je izgubio bitku za život, a Ivan kao posledicu krvarenja na mozgu i hidrocefalusa, ima cerebralnu paralizu, ali i deformitet stopala, strabizam i velike poteškoće s hranjenjem”, ispričala je njihova majka Kristina Demeter Filipčev.
Ivanovi roditelji prethodnih godina potrošili su sav novac koji su imali. - Terapije su mnogo pomogle detetu, naročito na planu mentalnog i verbalnog razvoja, što je veliki napredak, s obzirom na to da su lekari, zbog veoma ozbiljnog oštećenja mozga, prognozirali da će Ivan da bude “biljka” - kazala je Kristina Demeter Filipčev i dodala da dečak mora da nastavi sa terapijama da bi i dalje napredovao. Svi koji žele da pomognu, mogu da uplate novac na dinarski račun: 160-441367-25 ili na devizni račun: 00-540-0001405.5 sa IBAN brojem RS35160005400001405530. Humanitarna SMS poruka se može poslati na 3030, sa sadržajem: 129, a cena poruke 100 je dinara. 11/12/2015 oNI ŽIVE SA OCEm u potpunoj bediBraća Đergovići, stariji Predrag ima devet, mlađi Jovan šest godina. Obojica umazani od blata, osmeh im osvetljava prljave obraščiće, jedan sa izbušenim gumenim čizmicama, drugi u pocepanim patikama.
U protekle tri godine, radeći nekoliko priča za humanitarnu akciju “Srce za decu”, vaša reporterka se nagledala bede od koje srce puca, ali Đergovići su junaci posebno potresne sudbine. - Hoćemo odmah da se slikamo, idemo samo po mamu - kažu Predrag i Jovan gotovo uglas. Dok trče, ostajem nema. Dečaci iznose veliku, uramljenu fotografiju preminule majke, stiskaju je uz sebe i poziraju. Majka Žaklina preminula je pre dve godine od karcinoma u 25. godini, u strašnim bolovima. Otac nije imao gde da skloni dečake. Od tada, Predrag ima govornu manu, jedva se razume šta govori. Zbog toga je tek ove jeseni krenuo u prvi razred. Uključite se u akciju “Srce za decu”! Omogućimo da Jovan i Predrag imaju bolje uslove za život. Ako želite da pomognete, možete poslati SMS na broj 2552 ili uplatiti sredstva na tekući račun Blic fondacije: 2750010221949709 90 - rsd, Societe Generale Srbija, Beograd. Za više informacija o tome kako da donirate pogledajte OVDE. - Svi kažu da je mama umrla, ali ja znam da će da se vrati kad se budem ženio. Svadba je mnogo važna stvar - samouvereno kaže Jovan. Dvojica dečaka provode život u straćari bezuslova za normalno odrastanjeNjihov otac Dalibor (37) uvodi me u kuću, a mališani i dalje drže maminu fotografiju i kreću za nama. Njihov dom od zemlje samo što se ne raspadne. Žive u jednoj sobici u kojoj se nalaze dva iscepana kreveta sa kojih umesto dušeka štrče žice, polomljena stolica, stočić, televizor koji ne radi, prastara peć na drva. Pod od utabane zemlje, neravan, na jednom mestu krug blata jer su slučajno prosuli vodu. Zidovi išarani vlagom, kreč otpao, zidovi nakrivljeni, prozori štrče iz futera. Sobičak užasno miriše na vlagu. - Teto, teto, ovde je spavala mama. Mrzim lekove, jer su zli. Mama ih je mnogo pila cele noći i ceo dan je jaukala i vrištala, toliko ju je sve bolelo od lekova - kaže Predrag. Otac Dalibor briše suzu krišom da dečaci ne vide. Nadniči da bi ih prehranio, obukao, lečio... U dvorištu, u šupi od zemlje, žive Daliborovi baba i deda, oboje zašli u devedesetu. Imovina su im četiri ovce, dve koze i pet kokošaka. Predrag uzima nekakav plastični predmet nalik na saksiju i izlazi iz kuće, za njim će i Jovan. - Idemo da čekamo jaja. Mi, teto, kada ogladnimo navatamo kokošku i stavimo je u gnezdo da snese jaje. Tako teramo sve kokoške, ceo dan pokušavamo, ali one baksuzne i nikad nam ne uspe - objašnjava mlađi dečak. - Vidiš ovde i ovde i ovde i ovde... - pokazuju prstićima. - Tu gde ti pokazujemo izlaze miševi i kad spavamo penju se na nas i trčkaraju. Golicaju nas kad uđu ispod ponjave! - Teto, teto, ajde da vidiš naše igračke, imamo bicikl i kolica za drva - dovikuju mališani iz dvorišta. Načas me nešto ozari, dečaci imaju makar neku igračku. A onda je usledio još jedan šok. Jovan je zavezao kanap na korpu iz ko zna čijeg frižidera - i to je prikolica. Predrag drži prepolovljenu biciklu bez prednjeg točka i radosno mi pokazuje. Hoće da se slikaju sa svojim igračkama... Kažem da će im slika biti u novinama, da će ih videti na ekranu kompjutera, internetu. Zbunjeno me gledaju. Zima će tek da stegne: Furuna i sulundar- Ja neću na intereneti. Šta ti je to? I ono drugo šta je, kompiliturnet - smandrljao je Jovan reči koje prvi put čuje. I jesu ovo rogobatne reči da bismo ih njima utešili. Bicikl sa dva točka bi bio lepši od kompjuterskog ekrana. I čizme kroz koje ne bi ulazila voda, patike sa pertlama i čitavim đonovima... i još ponešto za ubogu sobicu njihovog detinjstva. Ali ni reči ni pokloni nikad neće zameniti onu što je ostala samo kao fotografija u rasklimanom ramu. Majku koja im, nažalost, neće doći na svadbu. LJUDI POMOGNIMO! NOVOGODIŠNJE PAKETIĆE OBEZBEĐUJEMO ZA OVU DECU, MI, KAO PORTAL. POMOGNITE I VI!!! 7/12/2015 šestočlana porodica gladuje...IZVOR: KURIR
Vranjanka Jasmina Milošević (33) očajna jer za dve ćerke i dva sina ne može da obezbedi najosnovnije. Suprug Zdravča Petrov (37) moli za bilo kakav posao VRANJE - Budim se svakog jutra i razmišljam šta da im dam da jedu. Posustajem. Sve je manje snage za dalje, a deci ne mogu da pomognem, željna su svega. Kroz suze nam priča Jasmina Milošević (33) iz Vranja, koja sa suprugom Zdravčom Petrovim (37) i četvoro dece živi u trošnoj kućici u naselju Raška u Vranju. Anđela (17), Marija (11) Stefan (9) i najmlađi Lazar (7), koji će ove godine poći u školu, kažu da im najviše nedostaju kupatilo i hrana. Supa i pasulj - Nemamo nikakve uslove za život, najteže mi je zbog dece jer u svemu oskudevaju, a najviše u obrocima. Hrana nam nedostaje! Evo, skuvala sam samo supu i imam pasulj od juče - očajna je Jasmina. U nemalterisanoj sobi bez prozora sto, klupa i jedna jedina stolica, rasklimatani krevet i kredenac. Mali televizor koji ne radi. S jednog kraja sobička na drugi razvučena je žica za veš, na kojoj vise jorgani, ćebad i dečja garderoba, a na šporetu je lonac vode za pranje. Često bolesni Zdravko i Jasmina su bez posla. Imaju završenu osnovnu školu. On je nekad radio građevinske poslove, a sad cepa drva. Kad ga neko pozove, radi po ceo dan za hiljadu dinara. - Od socijalne pomoći i dečjeg dodatka, koji zajedno iznose 18.000 dinara, platimo struju, vodu i kupimo brašno. Deca su nam često bolesna. Najmlađi Lazar često ima bronhitis jer je kuća hladna i vlažna. Lazara je trebalo da zbog strabizma vodimo na očnu kliniku, ali treba do Beograda platiti put - jecajući priča Jasmina. Anđela i njena mlađa sestra maštaju o svojoj sobi kako bi mogle da im dolaze drugarice, Stefan i Lazar o igračkama i biciklu. I pored nemaštine deca su nasmejana, ali i svesna koliko nemaju. (T. S.) Pomozimo Foto: Kurir POTREBNO IM JE SVE! Pošto ni Jasmina Milošević ni Zoran Petrov nemaju žiro račun, pomoć u vidu hrane, novca ili garderobe možete im odneti lično na adresu Strahinjića Bana 17, naselje Raška u Vranju. Mi, možemo da najavimo humanitarni paket hrane. 10/10/2015 Pomoć za Jetmira!29/9/2015 Udružimo se za Dušicu!!!Nišlijka Dušica Smiljković boluje od retke bolesti – cistične fibroze, i jedva diše sa 18 procenata pluća.
Jedino rešenje za nju je transplantacija pluća, i to u Beču. Ipak, pored bolesti, Dušica se bori i sa zdravstvenom administracijom. Iako su joj od republike odobrena sredstva za odlazak u Beč, ona nema prava na pratioca ni bolnički prevoz, a sama, zbog svoje bolesti, fizički jedva može da siđe ispred zgrade u kojoj živi. Kako bi joj pružio podršku, i apelovao na nadležne, Dušicu je posetio narodni poslanik Dušan Milisavljević. - See more at: http://www.belami.rs/dusica-smiljkovic-se-bori-protiv-cisticne-fibroze-i-administracije/#sthash.H4qqmrjx.dpuf Tužnim glasom priča Senih Grišević koji sa roditeljima Safetom i Fatkom, bratom Hamzom i sestrama Ajšom i Lejlom živi u dvadeset kvadrata oronule kuće u selu Bele Vode, između Novog Pazara i Sjenice.
Osim struje, u kući nema ni vode, a majka Fatka je u balonima donosi sa stotinak metara udaljenog bunara. - Voleo bih da imam kupatilo, da se više ne kupam u koritu, već u kadi. Želeo bih i svoju sobu sa radnim stolom i kompjuterom. Tu bih mogao da učim, radim domaće zadatke, a i drugari bi mi tada dolazili. Ali najviše bih voleo da imamo struju, jer se plašim mraka - kaže Senih. GUBI MOĆ GOVORA Dok priča, Senih često zastajkuje, muca i teško završava rečenice. Majka Fatka objašnjava da se problem u govoru javio pre godinu dana, kada im je isključena struja. - Živimo u potpunom mraku, a jedino osvetljenje uveče nam je stari fenjer i par sveća. Senihova fobija od mraka se odrazila i na govor. Vodili smo ga kod logopeda, prepisao mu je neke lekove za opuštanje glasnih žica, ali nemamo novca da ih kupujemo - zabrinuta je majka. Više gladni nego siti: Porodica Grišević Za razliku od brata, trogodišnji Hamza se junači i kaže da ga nije strah mraka, ali da se malo plaši paukova i buba koje uveče izmile ispod tepiha koji je postavljen direktno na zemlju. KUĆA PUNA ŠKORPIJA - U mraku ima i škorpija, jedna me ujela za nogu pa mi je ona bila cela debela. Malo me bolelo, ali nisam plakao - hrabri se Hamza i zavrće majicu pokazujući ujede raznih insekata po leđima i rukama. Sve se lomi na sirotinji Griševićima je struja isključena u avgustu prošle godine zbog duga od 520.000 dinara, od kojih veći deo čine kamate. - Sa dve sijalice, frižiderom i televizorom mi toliku struju ne bismo potrošili za 50 godina. Očigledno su zaračunate kamate na neki prethodni dug, jer mi u ovoj kući živimo od 2008. godine. Ali u ovoj zemlji se sve lomi na sirotinji - kaže Safet. Njegovu priču potvrđuju i Safet i Fatka. Kažu da su do sada ko zna koliko škorpija uhvatili, ali da se one, uglavnom po mraku, iznova pojavljuju. - Nije to ništa, kada pada kiša ili sneg, mi i u sobi nosimo patike jer je sve puno vode. I krov nam prokišnjava - objašnjava Senih pokazujući fleke na plafonu. RASTU BEZ IGRAČAKA Sestre Ajša i Lejla odrastaju bez ijedne lutkice, a jedina igračka im je plišani slon kojeg zovu Brundo i kojeg moraju da dele. Pravi problemi nastanu kada krenu na spavanje, a obe bi htele da Brundo bude kraj njih. - Vidi, neko mu je otkinuo nogu, pa sada ima samo tri - jedino je što je progovorila sramežljiva Ajša skrivajući se iza Safeta. Uključite se u akciju “Srce za decu”! Omogućimo deci iz porodice Grišević zdravije uslove za život. Ako želite da pomognete, možete poslati SMS na broj 2552 ili uplatiti sredstva tekući račun Blic fondacije:2750010221949709 90 - rsd, Societe Generale Srbija, Beograd. Za više informacija o tome kako da donirate pogledajte OVDE. Osim probušene lopte, ni Senih ni Hamza nemaju niti jednu igračku. Obojica bi voleli da imaju fudbalsku loptu i bicikl. Lejla je i isuviše mala da bi shvatila teške uslove u kojima živi njena porodica, ali su oni i te kako uticali na nju. - Nekoliko puta se dešavalo da se zaceni i onesvesti. Obično kada traži nešto što ne možemo da joj priuštimo. To je strašna scena. Lekari su mi rekli da je malokrvna i da joj obogatimo ishranu gvožđem, ali ne znam kako kada smo svi više gladni nego siti - jada se otac Safet, koji, iako bolestan, radi razne fizičke poslove da bi ishranio porodicu. 11/9/2015 Otišao na maturu u košulji svog oca
|
ARHIVA
July 2019
KATEGORIJE |