30/5/2017 May 30th, 2017Ovo prevazilazi sve naše mogućnosti, te pozivamo sve one koji mogu da pomognu, da se priključe akciji i pomognu.U kući bez kupatila, u totalnom siromaštvu bukvalno jedva preživljavaju. Jedini izvor prihoda im je socijalna pomoć od 14.000 dinara i dečji dodatak od 6.000, a život je postao potpuno nepodnošljiv kada im je 11. aprila EPS isključio struju, zbog duga od oko 800.000 dinara.
-Nemamo frižidar pa sve što se odmah ne pojede, pokvari se. Perem veš na ruke u koritu, u koritu se i kupamo. Uveče kada padne mrak, deca idu u devet na spavanje. Oni su skromni, svesni su situacije i ne traže mnogo. Samo da nam je struje, sve bi bilo lakše - poverava se majka Vesna. Bojan je teški bubrežni bolesnik. Radio je dok je mogao, a onda su počeli problemi i propast. - Do pre devet godina živeli smo u Beogradu, radio sam sezonske poslove, dok zdravlje nije počelo da me napušta. Prvo sam imao srčane tegobe, pa visok pritisak… Morali smo da se vratimo u Niš, u očevu kuću "kovanicu", koja je sagrađena od blata i drvenih greda. Od kada su mi otkazali bubrezi, više ne mogu da radim. Svaki drugi dan sam na dijalizi, 10 koraka ne mogu da napravim, nekad ne mogu ni da stojim - tiho govori Bojan. - Dok sam mogao, plaćao sam i očev dug i svoje račune. Kada sam hteo da zaključim sporazum pre nekoliko godina, tražili su mi ratu od 40.000 dinara. Ja te pare nisam imao. Sada traže da platim ceo dug odjednom. Odakle?! Makar da nam je neki agregat za struju da možemo da preživimo. Nikada nismo tražili pomoć. Da nam nije isključena struja, niko ne bi ni znao za nas i naše probleme. Svesni smo svoje situacije i ne tražimo mnogo - dodaje Bojan. Maloletna deca spavaju u pomoćnoj zgradi Njihov sin S. R. (13) učenik je sedmog razreda OŠ "Kole Rašić", a ćerka T. R. (17) je učenica druge godine u Pravno-poslovnoj školi. Oni spavaju u pomoćnoj zgradi u kući pored "kovanice" koja se nalazi u zajedničkom dvorištu. Iako rastu u siromaštvu, dobra su i skromna deca. (Branko Janačković) |
ARHIVA
July 2019
KATEGORIJE |